Vreme kod nas ne teče pravolinijski
Intergalactic Diner je temporalna dimenzija izvan linearnog vremena. Prošlost, sadašnjost i zlatna budućnost sede za istim stolom. Space age optimizam šezdesetih, iz vremena kada se u budućnost gledalo sa oduševljenjem umesto sa strepnjom — retro-futurizam kod nas je postojao pre nego što je retro-futurizam uopšte postao pojava.
Na zidovima stoje ilustracije Stiva Tomasa: plakati za putovanja na planete na koje se još uvek ne putuje. Na svakom stolu je džuboks, a u njemu selekcija koja se ne menja jer nema potrebe — pesme koje su bile hit pre pedeset godina i biće hit za pedeset.
Bez uštogljenosti
Kod nas se ne šapuće. Nema dres koda i ne postoji ispravan način da se drži burger. Ne izvinjavamo se ni zbog čega — osim ako vam prospemo supu u krilo. Tada iskreno.
Hrana je najbolja na planeti, mada nije sa nje. Food from outer space. I, po svemu sudeći, najbolji dejt u gradu.
Ovde se ljudi upoznaju
Otvorili smo se 2012. i za to vreme su se kod nas smenile generacije. Klinci koji su dolazili prvih godina danas dovode svoju decu. Nekoliko njih se u međuvremenu i venčalo — upoznali su se za nekim od naših stolova. Poneko od te dece već dolazi samo, bez roditelja.
Zato ova stranica i postoji. Ovo nije katalog. Ovo je četrnaest godina ljudi.
Gde se sve ovo dešava
Tri lokacije u Beogradu, svaka sa svojom pričom: Vračar — prvi diner u gradu i Black Hole soba pod blacklight-om; Novi Beograd — dva sprata i letnji bioskop u bašti; Obilićev venac — pešačka zona i porodica vanzemaljaca gospodina Pece. Džuboks je na svakom stolu, na sve tri.






































































































































































